Liječenje separacijske anksioznosti kod pasa

ŠTO JE SEPARACIJSKA ANKSIOZNOST?

Separacijska anksioznost / sindrom separacijske anksioznosti je jedna od najčešćih bihevioralnih dijagnoza pasa koja dovodi do smanjenje dobrobiti samog ljubimca, a odnosi se na pretjerano i ponavljajuće nervozno stanje čiji je uzrok odvajanje od doma ili samog vlasnika. U prosjeku se smatra da 17% pasa u kućanstvu boluje od separacijske anksioznosti (dijagnosticirane i nedijagnosticirane).

SIMPTOMI SEPARACIJSKE ANKSIOZNOSTI

Separacijska anksioznost karakterizirana je ekstremnim emocionalnim, bihevioralnim i fiziološkim reakcijama koji variraju u intenzitetu i kliničkoj slici. Među najčešćim kliničkim znakovima je uništavanje kućanskih predmeta, neprikladno mokrenje ili defekacija i pretjerana vokalizacija (npr. cviljenje, zavijanje i lajanje). U rijetkim slučajevima može doći do teškog kroničkog oboljenja u kojem dolazi do povraćanja, hipersalivacije, proljeva i samoozljeđivanja.

RIZICI I UZROK NASTANKA SEPARACIJSKE ANKSIOZNOSTI

Rizični čimbenici za nastanak separacijske anksioznosti su smrt člana obitelji, preseljenje u novi dom ili često mijenjanje vlasnika, neugodna iskustva u skloništima za pse, duga poslovna putovanja, itd…

Psi u kućanstvu samo s jednim vlasnikom imaju 2 puta veću šansu od oboljenja od separacijske anksioznosti, nego psi s više članova u kućanstvu. U jednom istraživanju je primijećeno da nekastrirani psi imaju 33% više šanse od oboljenja nego kastrirani psi dok je u drugom primijećeno da čistokrvni psi imaju veću šansu za nastankom separacijske anksioznosti nego mješanci, te da mješanci lošije reagiraju na terapiju, nego čistokrvni psi. Dokazano je da spol i dob nemaju nikakve ili jako male korelacije s nastankom separacijske anksioznosti.

ZABLUDE KOD LIJEČENJA SEPARACIJSKE ANKSIOZNOSTI

1. Nabavljanje još jednog ljubimca

Nabavljanje još jednog ljubimca neće smanjiti nastanak ili kliničke znakove separacijske anksioznosti, već novi ljubimac može poprimiti separacijsku anksioznost od oboljele životinje.

2. Ogrlica protiv lajanja

Iako ogrlice protiv lajanja uništavaju dobrobit psa, u slučaju separacijske anksioznosti ne pomažu, jer pas će prestati ispoljavati kliničke znakove kao što je lajanje, dok će ostali znakovi biti prisutni (mokrenje i defekacija te uništavanje kućanskih predmeta).

3. Kažnjavanje psa 3 sata nakon učinjene štete

Pas stvara asocijaciju na dobro/loše samo 3 sekunde od učinjenog djela, tako da nema smisla kažnjavati psa nekoliko sati nakon učinjene štete.

4. Davanje psa na dresuru

Separacijska anksioznost ne predstavlja neposlušnost psa, već psihički poremećaj koji je potrebno liječiti.

5. Povećanje tjelesne aktivnosti

Separacijska anksioznost ne nastaje zbog nedostatka aktivnosti, iako u nekim istraživanjima povećanje tjelesne aktivnosti i dresura može smanjiti nastanak separacijske anksioznosti u ranoj dobi.

6. Dosada

Kao što je već napisano, separacijska anksioznost nije dosada. Dosada se kod pasa javlja 3 – 4 h nakon odlaska vlasnika, dok separacijska anksioznost počinje odmah nakon odlaska vlasnika te klinički znakovi su najizraženiji u prvih 20 minuta.

7. Mačke ne mogu dobiti separacijsku anksioznost

Iako većina ljudi smatra da mačke ne mogu oboljeti od socijalne anksioznosti, po novijim istraživanjima mačke su jednako privržene vlasnicima kao i psi, pa samim time mogu oboljeti od separacijske anksioznosti. Kod njih se klinički znakovi ispoljavaju u obliku vokalizacije, intenzivnog lizanja i mokrenja na neprikladnim mjestima.

LIJEČENJE SEPARACIJSKE ANKSIOZNOSTI

Prije svakog liječenja vrlo je važno od veterinara da napravi iscrpnu dijagnozu i temeljit klinički pregled kako bi mogao razlučiti separacijsku anksioznost od različitih diferencijalnih dijagnoza (hepatična encefalopatija = destruktivno ponašanje, mokrenje = infekcije mokraćnog sustava, defekacija = intestinalne bolesti, itd…). Ponekad će veterinar tražiti od vlasnika da snimi video zapis specifičnog ponašanja kako bi mu pomoglo u dijagnostici.

1. Programi desenzibilizacije psa na određene zvukove

Programi desenzibilizacije, ako se provode ispravno, mogu biti temelj uspješnog liječenja. Program desenzibilizacije sastoji se od “navikavanja” psa na određene zvukove, kao što su zvuk auta, vrata ili ključeva. Također izmjena jutarnje rutine i izbjegavanje pozdravljanja psa pri odlasku i dolasku stvara pozitivan utjecaj na smanjenje znakova separacijske anksioznosti.

2. Korištenje interaktivnih igrača

Interaktivne igračke daju pozitivan utjecaj na separacijsku anksioznost, jer kao što je navedeno već klinički znakovi separacijske anksioznosti su najizraženiji u prvih 20 minuta nakon odlaska vlasnika, stoga prije samog odlaska potrebno je psu dati igračke kao što su Kong i igračke Nine Ottosson u kojoj se nalazi hrana, najbolje bi bilo dodati pseće paštete pomiješane sa suhom hranom, kako bi se psu što duže zadržala pažnja.

3. Medikamentozna terapija

Što dulje pas boluje od separacijske anksioznosti to stvara teže šanse za izlječenjem i samim time dovodi do neophodnog korištenja određenih lijekova kao što su klomipramin, fluoksetin, klonidin, gabapentin, itd… U terapiji se također može koristiti i CBD ulje.

Napomena: Nemojte davati lijekove psu bez konzultacije s veterinarom!

stud. vet. med. Antonela Štimac

IZVORI:

• Meneses, T., Robinson, J., Rose, J., Vernick, J., & Overall, K. L. (2021). Development of and pharmacological treatment options and future research opportunities for separation anxiety in dogs, Journal of the American Veterinary Medical Association, 259(10), 1130-1139
• Meneses, T., Robinson, J., Rose, J., Vernick, J., & Overall, K. L. (2021). Review of epidemiological, pathological, genetic, and epigenetic factors that may contribute to the development of separation anxiety in dogs, Journal of the American Veterinary Medical Association, 259(10), 1118-1129
• Flannigan, G., & Dodman, N. H. (2001). Risk factors and behaviors associated with separation anxiety in dogs, Journal of the American Veterinary Medical Association, 219(4), 460-466
• Schwartz, S. (2003). Separation anxiety syndrome in dogs and cats, Journal of the American Veterinary Medical Association, 222(11), 1526-1532
• Izvor slike: Image by wirestock on Freepik